SLAĐAN LIPOVEC

Slađan Lipovec rođen je u Bjelovaru 1972. Poeziju, prozu i eseje objavljuje u hrvatskoj i inozemnoj periodici te na Hrvatskom radiju.

Objavio je knjigu stihova Posljednja topla noć (u suautorstvu s Evelinom Rudan i Denisom Peričićem, Varaždinsko književno društvo, Varaždin, 2002) te samostalne zbirke pjesama Emily Dickinson u mom gradu (Naklada MD, Zagreb, 2003; drugo, dopunjeno, elektroničko izdanje, Emily Dickinson u mom gradu, 2006), Rijeke i mjesečine (Hrvatsko društvo pisaca/Durieux, 2007; drugo izdanje Rijeke i mjesečine) i U nekoj od mogućih stvarnosti (Algoritam, Zagreb, 2010).

Urednik je i suautor interaktivnog CD-ROM-a Teslin dan (s Vladimirom Končarom, Agencija za školstvo RH, 2006; drugo izdanje Agencija za školstvo RH, 2007).

Dobitnik je nagrada za poeziju i kratke priče, a tekstovi su mu prevođeni na desetak jezika i uvršteni u antologije i preglede. Izvršni je urednik časopisa za književnost Quorum. 

-------

vrijeme čuda

oko ponoći

kad zgasne javna rasvjeta

i postupno utišavaju

ptice

cvrčci

na trenutak

i žabe

u toplim vodama

tišina zelena od njihovog

usklađenog kreketanja

pretvara se u kišu

otok

kad smo

izronili rastaljeno stijenje

pomaljalo se

iz uskipjela mora

tako je

otprilike

započinjao život

između nas i

otoka koji smo

napuštali bezbrižni

laki i nežni

kao vrhovi urala

rasla je gusta

plava razdaljina i lagana

buduća sjeta da se

dogodine a ni svih

ostalih godina

ovdje i bez nas

ništa neće

promijeniti

brod je

ravnodušno plužio

morem more je

to prihvaćalo

još ravnodušnije

pod tvojim prozorom

čudna godišnja doba

pod tvojim

prozorom među neboderima

pticama kovitlaju

južne struje između antena

i čudnih godišnjih doba

duboko u jesen ispod vrhova

dizalica odjekuje duga

potmula grmljavina

neodređenog podrijetla kao da

nevidljivi avioni paraju

fluidne zvučne zidove

oko tebe ili da dugim

mostom nad

rijekom po čijoj površini

klizi zvuk tutnji

nekakav superludi vlak iz kojeg

kad pogledaš čini se

da se strelovito ptice

u letu zanašaju

od brzine i jakih struja

od sutona crvenkastih

oblačnih masa

koje dovlače ovaj rani

mrak i pljusak koji se

naglo nabada na prva

popaljena svjetla

jurećeg grada

-----

Slađan Lipovec (Croatia)

Translated into English by Tomislav Kuzmanović

time of miracles

around midnight

with the streetlights gone out

and the slow quieting of

birds

crickets

and just for a moment of

frogs

in warmer waters

silence green from their

synchronized croaking

turns into rain

an island

when we

emerged the molten rock

slowly rose from

the boiling sea

that’s how

more or less

life started

between us and

the island we were

leaving behind uncaring

light and gentle

like the uralian peaks

a thick blue

distance grew and the light

future sorrow for neither

next year nor all

other years to come

here and without us

nothing will

change

the ship

ploughed indifferent

across the sea and the sea

accepted it

even more indifferently

 

under your window

strange seasons

under your

window among skyscrapers

birds are whirled about by

southern currents among the antennas

and strange seasons

deep into autumn under the tops of

cranes a long sinister

thunder echoes

its origin undetermined as if

invisible airplanes cut through

fluid sound walls

around you or as if along a

bridge over

the river on whose surface

sound glides some supercrazy

train thrums from which

when you look it seems

that darting birds

swerve in flight

from speed and strong winds

from sunset of reddish

cloud masses

that drag all this early

darkness and downpour that

abruptly slams pierced onto

first lights of

the speeding city