субота, 27. септембар 2008.

Valerio Kručani - poezija




VALERIO KRUČANI
Rođen u Rimu 1977. Pisanjem počinje da se bavi još sa 17 godina a prve nagrade za književnost i pozorište dobija 1999, odnosno 2000. Prvu nagradu za poeziju dobija 2000. od Nacionalnog Sindikata Pisaca. Učestvovao je na mnogobrojnim književnim festivalima i projektima umetničkog karaktera širom Evrope. Bio je nominovan za proznu i pesničku nagradu ALIAS koju dodeljuje grad Melburn. 2007. učestvovao je na Malta Mdditerranean Literature festivalu u organizaciji Literature Across Frontiers , a marta 2008. učestvovao je na London Festival of Europe u organizaciji European Alternatives. Trenutno živi u Španiji, u Madridu, i uključen je u kulturni projekat Red de Arte Joven, a radi i na romanu i scenariju.


Madrid

6

otuđen čak i jezik
i oruđe ironije
besa i argumentacije
ovo telo
ono što jesam
što sam bio
isparava, nestaje
dok nova izmišljotina
odugovlači da nastavi
sa svojim novim jezikom
da zauzme sve prizvuke
i da konačno bude
ovo i ono.

ne, ja nisam više ono
a još nisam ni ovo.


7

pas koji je izmileo napolje
ispod napuštenog dušeka
na uglu garaže, između đubreta
i otpadaka,

pas,

vrati mi ponekad
kao sočnu, slasnu kost
knjige koje su ostale u rimu
a sa njima i moje srce,
vrati ovu bledu projekciju
najbolje od svog potpunog kontrasta


8

poezija
je poslednji dronjak umočen u vodu
na pultu bara
i noći
u vreme zatvaranja
posle jednog dana
klijenata, stranaca
razočarenja i očekivanja

poezija je jedan lokal
krcat
jedan lokal prazan
neon upaljen do 7 ujutru
i pogled žena
iz metroa i autobusa

poezija je kurva
koja namešta gaćice
u slepoj ulici
pijanac koje se onesvesti na svakom koraku
zasađena ljubičica u zagrljaju otrova

poezija je neki tip
koji priča sam sa sobom
ili glas slepca
koji prodaje lutriju
na uglu pred barom

poezija je lagana muzika
ali može biti i najteža muzika
poezija je improvizacija mladih
koji se ne vrate kući noću

poezija je večno prisustvo
saobraćajca na semaforima na španskom trgu
po kiši
i poezija je čistačica
koja skida povraćku
govno, mrvice, leševe golubova, masnoću mesa sa sajma
koja otvara karte, koja noću poliva vodom trotoare

poezija je patetična
erotska, beskorisna, prazna, puna
poezija je trotoar
obučen u uvijeni lasteks
poezija je apsurdnost
koja se nalazi u glavi onoga koji je piše

poezija je ideja
koja ti sigurno izmiče
i više se ne vrati
i devojka ispred
koja nikada ne gasi televizor

poezija je ono što ti pričaju ljudi
kada te zaustave na ulici
to su karte za las ventas
od 4000 eura

poezija su besplatne novine
na vratima lokala
i prodavnica otvorenih 24 sata
i kinezi koji ti prodaju pivo
hleb i zemičke na ulici
poezija je policija koja hapsi
i uhapšeni koji vrišti i pljuje

poezija si ti koji tražiš posao
i ono što donose doznake
nezaposlenosti
poezija je želeti sve
a zadovoljiti se komadom hleba i jabukom

poezija su svi ovi stihovi
i vi koji slušate ili čitate
i ljubav za napuštenog psa
koji se pari sa psom sa pedrigreom

poezija je sirotinjski kraj
i malasaña lavapiés argüelles
i oni koji ne razumeju ove stihove koje ću morati da prevedem
poezija je bezumlje saznanja da se ne može razumeti
ali i nikada ne odustati
poezija je žena koju odvedeš u krevet
i čovek koji te šamara
sin koji prodaje prvom prolazniku
i ciganinu koji beži
poezija je sve ovo. mnogo više. poezija nije ništa.

Prevod sa italijanskog Ivana Rajičić

Нема коментара: