
JAMES BYRNE
Džejms Bern je urednik i jedan od osnivača časopisa TheWolf, vodećeg britanskog časopisa koji se bavi poezijom. Njegovu prvu zbirku, Passages of Time, objavili su Flipped Eye 2003., a njegova nova knjiga, Blood/Sugar samo što nije izašla. Džejms je učestvovao u organizovanju „Svetske pesničke turneje“ Centra za prevođenje poezije u SOAS u Londonu, u okviru koje je i izvodio svoju poeziju. Jedan je od urednika Voice Recognition, antologije pesama novih i neafirmisanih autora, koju će početkom 2009 objaviti Bloodaxe, kao i Odabranih pesama Houp Mirlis. Džejms je rođen 1977. i živi u Londonu.
Oporavak
Dozvoli mi da zamislim kako se vraćaš kući
iz tame, između tela i uma,
dajući znake života
kao što drveće maše iz senke.
Čitave si dvorane znala da ućutkaš
samo jednim bleskom svoje domišljatosti,
nekim si muškarcima ovladala
čistim mirisom, čistim stavom.
A sada tvoj najbolji trik:
da ponovo započneš život koji se završava pretvaranjem u zlato.
U septembru (mesecu koji se stara o svim ostalim)
dozvoli mi da prizovem tvoje najbolje crte,
da nekako uhvatim nedodirljivost
života, poput ogledala.
Dete
Staza se pretvara u splet trnovog žbunja.
Posrćem u mraku, kao vezanih očiju,
ispruženih ruku poput mesečara.
Crkvena zvona stapaju se u dugi niz
umnoženih odjeka ponoći.
Sa svih strana, jedno za drugim, zavijanje
i cviljenje u šumi. Hvatam dah:
negde ispred, visoka kula para oblake.
Crkvena kapija prekrivena je ledom. Unutra,
minijaturni grobovi okovani mrazom:
životi dece koja su umrla u nesrećama
proisteklim iz ljubavi. Vetar se gura
kroz crne prste grana.
Vazduh je tako hladan da mi pucketa u plućima.
Pod mesecom, lice mi izmučena avet.
Saginjem se da pročitam imena i datume.
Ne stići do vrha
Fleke od uglja na mestu na kome su stajale piste
pružaju se ka paklenim predgrađima.
Iznad napuklog sita žitnih polja
oblaci koso sipaju kišu.
Na tečnoj granici, u plavičastom dimu:
brodovi bez posade, jarbola poput ruku davljenika.
Prva je utekla vrana. Njen plen:
pacov raščerupanog krzna.
Za njom lisica, stegnutog grla,
i zvezde su digle ruke od teškog disanja.
U senci krstova, sveštenik sedi sam,
skidajući mantiju nožem.
Prevod sa engleskog Vesna Stamenković
Oporavak
Dozvoli mi da zamislim kako se vraćaš kući
iz tame, između tela i uma,
dajući znake života
kao što drveće maše iz senke.
Čitave si dvorane znala da ućutkaš
samo jednim bleskom svoje domišljatosti,
nekim si muškarcima ovladala
čistim mirisom, čistim stavom.
A sada tvoj najbolji trik:
da ponovo započneš život koji se završava pretvaranjem u zlato.
U septembru (mesecu koji se stara o svim ostalim)
dozvoli mi da prizovem tvoje najbolje crte,
da nekako uhvatim nedodirljivost
života, poput ogledala.
Dete
Staza se pretvara u splet trnovog žbunja.
Posrćem u mraku, kao vezanih očiju,
ispruženih ruku poput mesečara.
Crkvena zvona stapaju se u dugi niz
umnoženih odjeka ponoći.
Sa svih strana, jedno za drugim, zavijanje
i cviljenje u šumi. Hvatam dah:
negde ispred, visoka kula para oblake.
Crkvena kapija prekrivena je ledom. Unutra,
minijaturni grobovi okovani mrazom:
životi dece koja su umrla u nesrećama
proisteklim iz ljubavi. Vetar se gura
kroz crne prste grana.
Vazduh je tako hladan da mi pucketa u plućima.
Pod mesecom, lice mi izmučena avet.
Saginjem se da pročitam imena i datume.
Ne stići do vrha
Fleke od uglja na mestu na kome su stajale piste
pružaju se ka paklenim predgrađima.
Iznad napuklog sita žitnih polja
oblaci koso sipaju kišu.
Na tečnoj granici, u plavičastom dimu:
brodovi bez posade, jarbola poput ruku davljenika.
Prva je utekla vrana. Njen plen:
pacov raščerupanog krzna.
Za njom lisica, stegnutog grla,
i zvezde su digle ruke od teškog disanja.
U senci krstova, sveštenik sedi sam,
skidajući mantiju nožem.
Prevod sa engleskog Vesna Stamenković
Нема коментара:
Постави коментар