четвртак, 28. мај 2009.
Program 28 - 31/o5/oo9
12h – Flamanski gradski pesnici: L. de Blok, P. Bohart, M. Vandebril... Biblioteka grada Beograda, Knez Mihailova 56
15h – Poezija/Poetry: J. Topol, A. Videman... Filološki fakultet, Studentski trg 3
18h – Trgni se!: B. Henri, Dž. Bern... Plato Books, Akademski plato 1
19h – Pesnik&Knjiga/Poet&Book: A. Petrova, F. Šehić, D. Krušovski, I. Kekić... Studentski kulturni centar, Kralja Milana 48
21h – Trgni se! Poezija!: P. Bohart, J. Topol, N. Živančević, Dž. Bern, A. Petrova, D. Krušovski, B. Henri, M. Vandebril, A. Videman, S. Rađenović, F. Šehić, N. Budimir, B. Vezmar... Dom kulture Studentski grad, Bulevar Zorana Đinđića 179
petak, 29. 05. 2009.
Trgni se! Poezija! (gostovanje): Kragujevac (13h, Studentski kulturni centar), Paraćin (19h, Gradska biblioteka): D. Krušovski, P. Bohart, M. Vandebril, L. de Blok, A. Petrova, A. Videman, B. Henri, N. Budimir, Dž. Bern, S. Rađenović...
17h – Poezija/Poetry: G. M. Tavareš... Filološki fakultet, Studentski trg 3
20:30h – Rasprodaja Poezije: G. M. Tavareš... Centar za kulturu Stari grad, Kapetan Mišina 6a
subota, 30. 05. 2009.
12h – Trgni se! Poezija!: A. Videman, D. Krušovski, L. de Blok, B. Henri, A. Petrova, F. Šehić, G. M. Tavareš, N. Budimir, N. Lukić... recital ispred Kulturnog centra Beograd (Knez Mihailova 6)+ Festival 1 pisca, Plato Booksa (Akademski plato 1) i Biblioteke grada Beograda (Knez Mihailova 56)
19h – Vokalno instrumentalni kolektiv Horkestar,
ispred Plato Books Music Store, Čika Ljubina 18-28
20h – Moj Trg: Dž. Bern, G. M. Tavareš, A. Videman, N. Mitrović, A. Petrova, B. Henri, D. Krušovski, M. Vandebril, L. de Blok , + bend Metak za zlikovca,
španski bar Casa Garcia, Kraljevića Marka 19
nedelja, 31. 05. 2009.
20h – Dodela festivalske nagrade Treći Trg, film Koka kola suze Neška Uskokovića, zatvaranje festivala, Centar za kulturu Stari grad, Kapetan Mišina 6a
уторак, 26. мај 2009.
Poezija učesnika
NINA ŽIVANČEVIĆ
Pesnikinja, esejista, prozni pisac, dramski pisac, kritičar umetnosti, prevodilac i urednica. Objavila je 12 zbirki pesama, tri knjige kratkih priča, dva romana i knjigu eseja o Crnjanskom (njena doktorska teza). Objavljivala u Parizu, Njujorku i Beogradu.
Dobila je tri književne nagrade, uredila je i bila zastupljena u brojnim antologijama savremene svetske poezije.
Kao urednica i korespondent sarađivala je sa časopisima New York Arts Magazine, Modern Painters, American Book Review, East Village Eye, Republique de lettres.
Predavala je na više univerziteta i instituta u SAD, predavala je engleski jezik i književnost u Francuskoj i na mnogim univerzitetima i koledžima u Evropi.
Aktivno je radila za pozorište i radio; četiri njene drame postavljene su i emitovane u SAD i Velikoj Britaniji. Radi i živi u Parizu.
KRALJEVSKI LOV
(prema Nizamiju)
Ušetali smo u carski vrt
Sa minijaturnim borovima, nehatnim jelenima
I cvrkutavim fontanama: tada sam shvatila
Da i dalje traje kraljevski lov –
Izgorela trava, polomljeni vrt
Jevanđelja umrljana krvlju,
Santuri u plamenu: „vratili su ovde sat“ – rekao si –
Četiristo godina unazad,
A bitka na mom Kosovu
Pomerila se kroz vreme, sa sjajnim jataganima
I osakaćenim ratnicima: čvrsta
Bezumna i surova ruka vlada
Našim baštama,
Moj padišahu,
Morao si da napustiš Nizamijev vrt hitro
I postaneš tako slavni nomad izgorelih krila
A ja bejah poslednja „severna pokrajina“
Tvoga carstva koju si branio na život i smrt;
Kuća mi je nestala
Pod teškim bombama,
Jezik naše dece ispskan je tuđim rečima i akcentima,
anđelima na hrišćanskim freskama
u dalekim manastirima pootpadaše krila
njihov let se sveo na noćna bežanja
na lutanja po nekim sumnjivim novinama
na čijim naslovnim stranama štampaju sve i svašta
sve osim naših izgnanih i izgubljenih pesama
i onih svakodnevnih muka koje ne poznaju tajnu podmitljivih religija
niti pak nose pečate zvaničnih sudskih prevodilaca.
JAHIM TOPOL (JACHYM TOPOL)
Češki pesnik i prozaik rođen je 1962. u Pragu.
Objavio je samo dve pesničke zbirke, Volim te do ludila (1988, 1991, 1994) i Sutra će biti rat (1992, 1995) i za njih dobio Nagradu Tom Stopard. Do propasti komunizma pripadao je samizdat autorima, jer zbog cenzure nije mogao objavljivati u državnim izdavačkim kućama i časopisima.
Pisao je tekstove i za rok grupe, pre svega za svoju Národní třida, bratovljevu Psí vojácy i za poznatu rok pevačicu Načevu. Bavio se i uređivanjem značajnih andergraund časopisa: Respekt, Revolver Revue i Raut.
Ritam poezije Jahima Topola blizak je rok muzici. Koristi kolokvijalni jezik, ironično transponujući svakodnevicu koja je osnovna tema njegove poezije. Kao jedan od najkarakterističnijih predstavnika svoje generacije dosta je prevođen.
TAJANSTVENA SEZONA
ne čezne za svojim bolestima
nekoliko godina posle tvoje smrti
biće popularni i obavezujući
u tom sumnjivom svetu
u kome plaćaš svoj danak
u borbi s ostalim
poreskim obveznicima
na putu u svet i u njemu
sve počinje da biva sumnjivo
tvoji prijatelji se motaju
po studenim senovitim ulicama
ta tutnjava je kucanje srca u ruševinama
koje leži kao leš malog psa
u kovčegu
usamljenici su strahovito sumnjičavi
uopšte ne izlaze iz jedinog parka
a u bundama nose noževe
neke tajanstvene ptice su zanavek
odlučile da prestanu da nedostaju
u prljavoj kompoziciji grada
sve gospođice su preko noći postale
stare svinje koje ciče
i tokom iznimno mužjačkog meseca
sezona je postala jednostavno tajanstvena
ADAM VIDEMAN (ADAM WIEDEMAN)
Poljski pesnik, prozni pisac, bajkopisac, književni i muzički kritičar, prevodilac, a u poslednje vreme bavi se i slikanjem, rođen je 1967. godine u Krotošinu. Živeo je duže vremena u Krakovu, a od nedavno u Varšavi.
Dosta je prevođen i nagrađivan. Između ostalih nagrađen je i prestižnom Nagradom fondacije Košćelski. Dvaput je nominovan za najznačajniju poljsku književnu nagradu NIKE. Prevodi sa slovenačkog.
Pesničke zbirke: Mužjak (1996), Starter (1998), Đurđevak (2001), Kalipso (2004), Pensum (2007); prozna dela: Ljubopitljivost sistema (1997), Čvor Pas Obrva (1998) i knjiga oniričkih zapisa Krevetske scene (2005).
x x x
Tek pod tušem u avetinjski pustom (ispunjenom
svetlošću neonki) zajedničkom kupatilu postao sam siguran
da bi taj dan trebalo završiti razgovorom na francuskom
s onim mladićem bogaljem koji je svojom pojavom u kuhinji
prekinuo svakovečernje brojanje para i pijenje čaja koje se
otezalo u beskonačno.
U međuvremenu ovde je bez ikakvog smisla, na mojim rukama
izdahnuo Naruz Hosnar
(a ti, Lari, kako si, jesi li još živ? tvoj jedini džemper
koji se zakopčava na rajfešlus, da li bi samo ležao
u mom ormariću za stare časopise [a tek taj ormarić?!])
odnosno, ta smrt, posle koje sam krenuo da se okupam,
da sperem sa sebe onu kišu, belgijsku, uopšte nije morala
da usledi baš ovde, sada je sasvim nepotrebno u meni,
i ona je kao i ja koji ovde sedim, neuporediv s bilo kim
u ubogaljenosti (mog jezika), moja soba do iznemoglosti dahće
i stenje u snu, jer je baš sada doista ono,
što me je mimoišlo; dok se negde na pragu vidljivosti još uvek
menjaju svetla.
Luksemburg, 3. oktobar 1990.
GONSALO M. TAVAREŠ (GONCALO M. TAVARES)
Gonsalo M. Tavareš je mladi pesnik i pisac iz Portugalije čiji je rad nagrađivan najprestižnijim nacionalnim književnim nagradama. Njegova dela objavljena su u nekoliko stranih antologija proze i poezije, a romani su mu prevedeni na deset jezika.
Njegov roman Jerusalim objavljen je 2004. i nagrađen je nagradom Saramago 2005.
KLIKERI
Jedna starica toliko zgrbljena da liči na
mačku
prelazi ulicu, ali ne prede;
zaboravila je doba parenja.
Tako zgrbljena umreće kao kugla,
kroz pet godina ili možda već sutra.
Kako položiti grudvu mesa u kovčeg mrtvački?
Ni kao mrtva starica se neće ispraviti,
kotrljaće se u sanduku, ispod zemlje,
kao što se kliker vrti u drvenoj kutiji dečaka.
Jer zemlja je dečak nestašni, i igra se sa nama.
Prevod: Jasmina Nešković
Elisa Bjađini živi u Firenci (Italija), nakon što je nekoliko godina predavala i studirala u SAD.
Njene pesme su objavljene u nekoliko italijanskih i američkih revija i antologija.
Objavila je 6 zbirki pesama, neke od njih dvojezično, kao što su: L’Ospite (Gost, Einaudi, 2004) i Fiato. parole per muzika (Dah. reči za muziku, 2006). Njena najnovija zbirka je Nel Bosco (U šumi, Einaudi, 2007).
Njene pesme su prevođene na engleski, nemački, španski, portugalski, francuski, hrvatski, japanski, slovački i ruski jezik. Prevodila je savremene američke pesnike za revije, antologije i pojedinačne zbirke („Nuovi Poeti Americani“, Einaudi, 2006). Predaje kreativno pisanje poezije, književnost i istoriju umetnosti u Italiji i šire.
Izgubiti se
Svaki san magla od telâ,
oči od gline za svaki tvoj pogled.
Ako bi se svaki put
kada se oznojim izgubio
bila bih na pravom putu.
Izgubiti se,
da se izgubimo:
biti crno mastilo
koje nas piše.
A ipak vraćaš se u grlo svakoga jutra
nema tvog pokrova u mojoj postelji,
ne prolaziš kao groznica koja se suši,
ali ti si, najcrnje mastilo koje me piše.
Izgubiti se,
da se izgubimo:
biti crno mastilo
koje nas piše.
Pališ sveću svog pogleda,
da bih te videla odavde, tako dalekog,
svetlost, na mojim rukama od vode,
odsjaj, kao s kašike.
Prevod: Dejan Ilić
BRAJAN HENRI (BRIAN HENRY)
Brajan Henri je autor pet knjiga poezije – Astronaut (objavljene u Americi i u Engleskoj gde je bila u užem izboru za nagradu Forward Prize, i čiji je prevod objavljen u Sloveniji), American Incident, Graft (objavljene u Americi i Engleskoj), Quarantine (nagrađena sa Alice Fay di Castagnola nagradom koju dodeljuje Udruženje pesnika Amerike) i The Stripping Point – kao i knjiga malog formata In the Unlikely Event of a Water (Equipage) kao i Hit and Run (Scantily Clad Press). Njegovu šestu knjigu Wings Without Birds izdaće izdavačka kuća Salt Publishing tokom 2009, dok će njegova sedma knjiga Lessness izaći u izdanju izdavačke kuće Ahsahta Press 2011.
Njegove pesme su se pojavljivale u brojnim časopisima širom sveta, uključujući i The New Republic, American Poetry Review, The Paris Review, Grand Street, Poetry Review i Jacket. Njegova poezija se može naći u mnogim antologijama i bila je prevođena na ruski, slovenački i hrvatski jezik.
Brajan Henri je kourednik časopisa Verse od 1995, i bio je kourednik knjige The Verse Book of Interviews. Njegove kritike su izlazlile u časopsima poput The New York Times Book Review, Times Literary Supplement, Jacket, Boston Review, The Yale Review i Virginia Quarterly Review. Njegov prevod pesama slovenačkog pesnika Tomaža Šalamuna Woods and Chalices izdala je izdavačka kuća Harcourt 2008, dok njegov prevod pesama Aleša Štegera The Book of Things treba da se pojavi u izdanju BOA Editions.
Sobe
Ima soba koje poznaju tebe, soba koje ti znaš
i kojima možeš dati ime, soba koje se izdižu mucavo
pred tvojim očima ako gledaš dovoljno dugo.
Soba gde se ništa nije desilo
sem u tvojoj glavi, gde je svet nastavio da se kreće
odvojeno od tebe, i gde ti pokušavaš da mu dorasteš.
Soba sa zidovima od belih blokova,
jednim prozorom, jedini zvuk – udarac
udarac udaranje uzglavlja kreveta
u zid, dok tvoj krevet miruje.
Sobe gde je krevet pao na tebe,
soba gde ruka koja se spušta dole
nije bila tvoja, gmižući jezik –
dokaz. Sobe iz koje si se izvukao pričom,
sa četiri muškaraca jednosložnih reči,
jakih ruku i pocrvenelih vratova,
koji se približavaju, istiskujući vazduh.
Sobe u koju si bio uveden,
sobe gde si ti bio onaj koji je uvodio,
a oba puta poslednji put u toj sobi.
Sobe bez vrata, žene preko praga, ti puziš ka njoj,
od nje do kupatila da pritisneš obraz
uz belo, tvoje ime –
optužba među kabinama.
Sobe u koju sunce nikad nije ušlo,
zvuk kola koji te uspavljuje,
tvoje zenice velike i gladne svetla.
Rođena 1977. godine na Cetinju (Crna Gora). Osnovnu školu i Gimnaziju završila je u Budvi, a diplomirala na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na Odseku za srpski jezik i književnost.
Učesnik je brojnih festivala i pesničkih susreta, uglavnom u Crnoj Gori, među kojima su: „Pjesnička riječ na izvoru Pive”, „Ratkovićeve večeri poezije”, „Trg pjesnika – Grad teatar Budva”, „Makarijevo slovo” i dr. Takođe, dobitnik je priznanja i nagrada na festivalima poezije.
Objavila je dve pesničke zbirke: „Nijemo govori ljubav (INTER NOS)” 1998. i „Pjesme” 2003. za koju je dobila nagradu „Spasoje Pajo Blagojević”.
Bila je član Udruženja književnika Crne Gore. Neke pesme su joj prevedene na slovenački i objavljene u mariborskoj reviji za kulturu i društvo „Dialogi” 2006. godine.
Živi i radi u Budvi.
NADRIJEČ
...Dva usamljena drveta
čudno mi mašu –
lozinku traže!
Na kojem jeziku
da izgovorim
spas
za riječi probuđene, nerođene,
dok napolju čuvaju krik
koljači – gvozdene straže!?
Osjećam –
na nekom bih jeziku drugom
sve ljepše mogla da kažem...
DENEŠ KRUŠOVSKIY (DÉNES KRUSOVSZKY)
Rođen je 1982. godine u Debrecenu, u Mađarskoj. Pesnik, kritičar, i urednik Puškinove ulice, kvartalnog časopisa Univerziteta u Budimpešti i JAK izdanja svetske literature (serija knjiga savremene strane fikcije i poezije na mađarskom, koja uvodi i mlade strane autore i mlade mađarske prevodioce).
Objavio je jednu knjigu: Sva moja imena. Pesme, 2006, dok će mu druga knjiga biti objavljena početkom juna 2009.
Sa još deset mladih pesnika 2005. pokrenuo je pesnički blog Telep (www.telep.freeblog.hu). U junu 2009. biće objavljena antologija njihovih radova.
Učestvovao je u nekim međunarodnim radionicama, kao što je projekat Crossing Places (http://www.crossingplaces.eu/content/) 2007. Radionica je održana u Solunu, Barseloni, Milanu i Veneciji. 2008. učestvovao je u prevodilačkoj radionici u Tršiću u Srbiji, zajedno sa mađarskim i srpskim mladim pesnicima. Tokom leta 2008. učestvovao je i na pesničkoj radionici Re:Verse u Mađarskoj sa mađarskim i hrvatskim autorima. Neke od njegovih pesama moguće je čitati na italijanskom, španskom, srpskom i hrvatskom jeziku.
Početkom 2008. osvojio je književnu stipendiju Moric Zigmond za svoju poeziju, a u novembru je osvojio Prima nagradu za mlade.
Odlučujuća tačka cviljenja
Otvoriti na spoljašnju buku tišinu
iznutra, svakako će biti nepodnošljivo
mešanje, kao mast,
kako nikad nije savršeno bela.
Ili zamisliti, šta bi bilo,
kada bih bilo šta znao pročitati,
iz svetlosti koja se probija kroz otškrinuta vrata,
iz promenjene pločice na zidu, traga kočenja.
Cviljenje ima jednu odlučujuću
tačku, još su usta otvorena,
ali glas više ne izlazi.
Tad može biti i smeh.
Rođena 1952. Ova flamanska pesnikinja debitovala je 1984. u tradiciji neorealizma zbirkom Otac za koju je dobila nagradu za poeziju časopisa „Yang“. Čini se da je trauma iz detinjstva (smrt njenog oca) u početku poslužila kao značajan izvor inspiracije.
Za zbirku Entre deux mers (Između dva mora) nagrađena je 2001. Nagradom za književnost Istočne Flandrije – nagradom koja se dodeljuje svake četvrte godine. Vitalizam i senzualnost pesnikinje De Blok najviše dolazi do izražaja i zbirci Zavetrina popodnevnog sata. Godine 2007. Lut de Block je – analogno tituli gradskog pesnika – na dve godine postavljena za „pokrajinsku pesnikinju“. Njen zadatak se sastoji u tome da napiše desetak pesama koji osvetljavaju različite aspekte pokrajine Istočne Flandrije.
Sve su smeli da ti slome. Ali glas
nipošto. Nemoj mi sad zboriti o dalekom bolu
već mi nametni obavezu ćutanja. Bezvučna reč
mi nagriza grlo, lomi se u meni u
slogove. Bolje umri samo sad ne progovori.
Krvi, ne daj mu da se zgruša. Zemljo, ne puzi još
po njemu već mu prosipaj reči, ne daj da
izblede. Svašta mogu da podnesem al ne mogu njegov
prepukao glas. Priguši ga u meni. Uskoro će zamreti
tad će sve utihnuti i ja ću oteći zajedno sa njim.
Prevod: Jelica Novaković-Lopušina
MIHAEL VANDEBRIL (MICHAEL VANDEBRIL)
Rođen 1972, Vandebril živi i radi u Antverpenu u Belgiji gde je proveo studentske dane na pravima. Pesnik je i organizator književnih događaja. Prvo pojavljivanje kao pesnika-izvođača dogodilo se 1998. u okviru Poetry & Straight Jazz festivala.
2000. osnovao je kolektiv Le Tigre Unick, poznat po književnim dešavanjima u Antverpenu i Amsterdamu. Krajem 2002. postavljen je za koordinatora manifestacije Antverpen – Grad knjige i bio je umetnički direktor UNESCO-a posvećenog Svetskoj prestonici knjige u Antverpenu 2004. Poezija Mihaela Vandebrila pod uticajem je nadrealistične poezije (Andre Breton i srodni pesnici), ali i usmene tradicije Bit generacije.
STARI BEOGRAD
jednostruni grad što mi neprekidno
vene prerezuje
ne tugujem
pijem sa sladostrašću guste krvi
u ritmu inata vojska mlade gospode ide
plešući preko vode – slatkovodni sni
poput svinja iz vode zahvaćeni
gledam u tvoje mlade dojke
dok ti usta pružaš drugome
– poput pijane ptice
što krilima prebira rešetke –
pevaš starogradsku pesmu
a beograd ti se tiho pridružuje
o bele butine balkana
na koje žudno polažem sve svoje šake
PAUL BOHART (PAUL BOGAERT)
Paul Bohart (Paul Bogaert), flamanski pesnik mlađe generacije rođen 1968. u Briselu, debitovao je 1996. zbirkom pesama WELCOME HYGIENE. To su pesme bizarne logike i dozirane mešavine stilova i jezičkih registara. Jedno nemirno ja pod pritiskom je prenaglašene svesti. Način na koji percipira sebe i druge uzrokuje efekat otuđenja.
Istu vrstu preuveličane mentalne i čulne percepcije srećemo i u sledećoj zbirci CIRKULARNI SISTEMI (Circulaire systemen, 2002). U ovoj zbirci Bohart istražuje svoju fasinaciju za sve što rotira. Zatvoren cirkularni sistem nudi osećaj sigurnosti ali i nelagode. Distanciranim, pesudonaučnim tonom pesnik stvara neku vrstu poetičnih jezičkih mašina u kojima se banalnost sučeljava sa sistemom.
Godine 2006. izašla je dugo očekivana zbirka MOLIM LEPO (AUB) koja je nominovana za Nagradu flamanske kulture za 2007. Iz izveštaja žirija možemo pročitati da je Bohart za nekoliko godina i sa samo tri zbirke uspeo da se nametne kao jedan od najzapaženijih mladih flamanskih pesnika.
Bohart je od samog početka integrisao nove medije u svoje pesništvo. Tokom javnih nastupa svoje pesme projektuje putem powerpoint-prezentacije, dok se na njegovom sajtu http://www.paulbogaert.be može naći raznorazna web-poezija. Pesmu „Nedovršena” (Nooit af) Bohart dopunjava i menja po svom ličnom nahođenju, pri čemu ne čuva prethodne verzije. Piše i zajedničke pesme sa kolegama-pesnicima Janom Lauerejnsom (Jan Lauwereyns) i Katarinom Vanger (Catharine Wagner). „Linkovne“ pesme sadrže hiperlinkove pomoću kojih se čitalac može uvući dublje u pesmu. U rubrici „titlovi“ mogu se odgledati video klipovi koji su titlovani poezijom. Na ovaj način Bohart dokazuje da papir i monitor nisu u zavadi već da se uspešno dopunjuju.
CIRKULARNI SISTEMI – BR. 9
Stoji se pred branom
koja garantuje zaparloženost.
Onda se instinktivno pronalazi trik:
zategne se koji mišići, oda
oklevanje, onda se izvrši prodor.
Oseti se pritisak na uho.
Odbojan povišeni ton.
Bezličan model mišljenja.
Ali nema ometanja sistema
kad se u pokretnim vratima spazi voljeno.